Gospa Kondžilska

Narodna predaja

Narodna predaja govori kako je sliku Gospe Kondžilske u trnju svoje njive našao Turčin iz sela Mrkotića (po svemu sudeći, vjerojatno se radilo o obitelji Čapljić koja se prije prezivala Kapetanović) koje se nalazilo blizu Tešnja. Kako je osjetio da se radi o svetinji, sklonio ju je u svoj hambar (žitnica). Navodno se taj isti hambar, cijelo vrijeme dok se slika nalazila u njemu, uslijed blagoslova Božjeg nikad nije ispraznio od žita. Kada je sliku vidio Ciganin kojeg je Turčin doveo da mu pokaže sliku, rekao je da se radi o slici ''vlaške Gospe'' (pojam "vlaška" treba promatrati kroz kontekst turske vladavine nad Bosnom i činjenice da u to vrijeme turski osvajači nisu razlikovali katolike od pravoslavaca već je cjelokupan nemuslimanski narod nazivan "Vlasi") i potom je udario nadžakom (vrsta turskog oružja) u sliku. Ta pukotina se i danas može vidjeti na slici. Opširnije...

O slici Gospe Kondžilske

Čudotvorna slika Gospe od Kondžila u pisanim se tragovima prvi puta spominje 1779. godine u izvještaju fra Filipa Čovića, tajnika biskupa fra Marka Dobretića, načinjenom povodom biskupovog posjeta Komušini u rujnu 1779. godine. Tada je biskup ustvrdio kako se u Komušini čuva i pobožno štuje vrlo stara i čudotvorna slika Djevice Marije na nebo uznesene. Kako u svom prethodnom apostolskom pohodu u Komušinu 1776. godine, biskup Dobretić nije spominjao Gospinu sliku, moguće je ustvrditi kako se tada slika nije nalazila u Komušini. Opširnije...

Velika prognanica

Godina 1992. ostat će zabilježena kao posebno tragična u povijesti svetišta Komušina-Kondžilo. Te godine, naime, nije bilo veličanstvene procesije sa čudotvornom Gospinom slikom od crkve u Komušini do brda Kondžila. To se dogodilo prvi puta u povijesti ovog svetišta. Kroz stoljeća ispunjavani zavjet Komušanaca prekinut je silinom oružja upravo 1992. godine. Slika Gospe Kondžilske podijelila je sudbinu svog vjerničkog naroda i pošla u izbjeglištvo. S komušanskim narodom stigla je najprije u Novi Šeher, tu je prenoćila u župnom stanu, a zatim u konvoju od pet autobusa punih prognanih Komušanaca "putem spasa" otišla u Split, gdje je do svibnja 1993. ostala u prostorijama splitske Nadbiskupije. Opširnije...

Gospa Kondžilska i (ili) Gospa Komušanska

Blažena Djevica Marija po kojoj ime nosi i župa u Komušini, u vjerničkom narodu, koji je štuje i voli kao vlastitu majku, spominje se kroz cijeli niz sinonima; blažena Gospa, Majka Božja, nebeska Majka, Bogorodica, Majka Crkve, sveta Marija, gospa Marija i još mnoge verzije na našem i stranim jezicima. Cijelom to mnoštvu imena pridružuju se i ona kojima vjernici iz komušanskog kraja i hodočasnici u Komušinu i na Kondžilo oslovljavaju Mariju čija se slika čuva u marijanskom svetištu Komušina-Kondžilo. Opširnije...